mjesto slobodnog duha

eng1 fbbutton1 twtbutton1

otvoreno-pismo-Dzenifer-Aniston-poslije-kog-ce-svaka-zena-da-joj-skine-kapu

Dženifer Aniston je riješila da stane na kraj svim tračevima koji o njoj kruže po američkim tabloidima otvorenim pismom koje je objavila na sajtu "Hafington posta". Pismo prenosimo u cjelosti.

"Dozvolite mi da vam za početak kažem da nikad ranije nisam reagovala na tračeve. Ne volim na taj način da dajem energiju biznisu koji se bazira na lažima, ali sam željela da učestvujem u većem razgovoru koji je već počeo i treba da se nastavi. Pošto nisam na društvenim mrežama odlučila sam da svoje misli prenesem ovako pisanim putem.

Čisto da se zna, nisam trudna. Ali mi je dosta. Dosta mi je svakodnevnog nadzora i pričanja o mom tijelu koje se krije iza "novinarstva", "prvog amandmana" i "vijesti o poznatima".

Mog muža i mene svakodnevno maltretiraju na desetine agresivnih fotografa koji stoje ispred naše kuće i spremni su da urade gotovo sve kako bi dobili bilo kakvu fotografiju, čak i ako to znači da će ugroziti nas ili nesrećne pješake koji se slučano nađu u blizini. Ali, izuzimajući aspekt javne bezbjednosti, želim da se fokusiram na širu sliku o tome šta ovaj suludi tabloidni ritual predstavlja za sve nas.

Ako sam ja neka vrsta simbola za neke ljude, onda očigledno predstavljam primjer objektiva kroz koji svi, kao društvo, gledamo na naše majke, kćerke, sestre, žene, drugarice i koleginice. Svođenje žena na objekte i stalno nadgledanje kroz koje prolaze je apsurdno i uznemirujuće. Način na koji mene predstavljaju u medijima je jednostavno odraz toga kako gledamo i predstavljamo žene generalno – poredimo ih sa nekim izvitoperenim standardima lepote. Ponekad kulturološkim standardima treba samo nova perspektiva kako bismo ih vidveli onakve kakvi zaista jesu – kolektivno prihvatanje... podsvvesno pristajanje. Ali, mi biramo na šta ćemo pristati. Male devojčice širom svijeta upijaju ono što smo mi već prihvatili, pasivno ili ne. I sve to počinje veoma rano. Šalje im se poruka da nisu lijepe ako nisu jako mršave, da nisu vrijedne naše pažnje ako ne izgledaju kao modeli ili kao glumice na naslovnim stranama magazina – i to je nešto na šta svi svjesno pristajemo.

To djevojčice poslije sa sobom nose i kada odrastu. Koristimo "vijesti" o poznatima da nastavimo se dehumanizacijom žena, fokusirajući se samo na fizički izgled, a to je nešto što je tabloidima postalo poput sporta. Da li je trudna? Da li previše jede? Da li se zapustila? Da li joj je brak u krizi zato što je kamera zabilježila neke "nesavršenosti"?

Ranije sam govorila sebi da su tabloidi poput stripova i da ne treba da ih shvatam ozbiljno, već da je to jednostavno sapunica koju ljudi prate kad im je potrebna zabava. Ali ne mogu to više sebi da govorim jer je istina da je uhođenje i objektifikacija koju proživljavamo već decenijama uticala na izopačenost toga kako računamo koliko je žena vrijedna.

Prošlog mjeseca sam posebno shvatila koliko ženu definišemo na osnovu njenog bračnog ili roditeljskog statusa. Sama činjenica da mediji trenutno troše velike količine resursa kako bi otkrili da li sam ja trudna (po milioniti put, ali ko još broji) govori u prilog tome da ženu smatramo na neki način nekompletnom, neuspješnom ili nesrećnost ako nije udata ili nema dijete. Umjesto o velikim stvarima, kao što su masovna ubistva, veliki požari, velike odluke Vrhovnog suda, predstojeći izbri i druge bitne teme, tabloidi se koncentrišu na ovo.

Evo šta hoću da kažem: potpuni smo sa ili bez partnera, sa ili bez djeteta. Možemo sami da donosimo odluke šta je to nama lijepo na našim tijelima. To je naša i samo naša odluka. Hajde da donesemo tu odluku za sebe i za sve djevojčice koje se ugledaju na nas širom svijeta. Hajde da donesemo tu odluku svjesno, izvan tabloidne buke. Ne moramo da budemo udate ili da postanemo majke da bismo bile ostvarene. Možemo same sebi da napravimo "živjela je srećno do kraja života" kraj.

Dosadilo mi je da budem deo tog narativa. Da, možda ću postati majka jednog dana i, kad sam već potpuno iskrena, ako se to nekad i desi, ja ću vam to prva saopštiti. Ali ne želim da postanem majka zato što se osjećam kao da mi nešto fali ili da nisam kompletna, kao što bi naša kultura vijesti o poznatima željela da vjerujete. Nervira me što treba da se osjećam loše jer mi se tijelo mijenja ili zato što sam pojela hamburger za ručak, ili zato što sam slikana iz čudnog ugla i zbog toga prozvana jednom od ove dve stvari: "trudna" ili "debela". Da ne spominjemo onaj bolan osjećaj kada prijatelji i kolege krenu da mi čestitaju na fiktivnoj trudnoći, što se često dešava po desetak puta tokom jednog dana.

Kroz sve ove godine iskustva naučila sam da praksa tabloida, iako jeste opasna, verovatno nikad neće da se promijeni. Ali ono što može da se promijeni jeste naša svijest i reakcija na toksične poruke koje se kriju u tim naizgled bezazlenim pričama koje nam se serviraju kao istina i oblikuju ideju o tome ko smo i ko treba da budemo. Mi možemo da odlučimo koliko ćemo da vjerujemo u ono što nam je poslužemo i možda će, jednog dana, tabloidi morati da pogledaju svijet kroz drugi, humaniji objektiv."

Izvor: montenegroclick.me

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Refreširaj

kevric1

Nogopamet
Piše: Raul
Kevrić

Foto

Preporučujemo

Comp_2_0-00-12-08U toku ove i sljedeće školske godine Ministarstvo prosvjete i nauke u saradnji sa GTZ-om sprovešće kampanju „Energetska turneja" u svim osnovnim školama u Crnoj Gori.

Prijatelji sajta

 

 

cgtvit2  

 

ga-banner-160x80yihr-160x80 wwyc-color rekom baner 160x85 fellowship-2010---taboo sr btj-light-sr-300x100ae66 oilogo2 unicef.jpgcrckarijelogoctrlx.info-bannerbitno160x85cgfudbal222160x85160x80rajainewscrocropped-cf-headline3

 

 

 

 

 

stavtramontana
Balada o
Geleru V dio
Piše: Domagoj
Tramontana

 

Karikatura