mjesto slobodnog duha

eng1 fbbutton1 twtbutton1

ljubav2
Svi smo u svakodnevnoj potrazi za ljubavlju. Često ne umijemo tu riječ da definišemo, ali kada se pojavimo tačno znamo šta osjećamo i tada nam ne silazi osmijeh sa lica.

ivonadrobnjakPiše: Ivona Drobnjak

Sjedim u kancelariji Samira Jahe iz nevladine organizacije za integraciju Roma. Kiša pada, lupkajući o prozor, pijući čaj čekam da čujem njegovu priču. On sjeda na stolicu i vadi sliku jedne ženske osobe.

-Ovo je ona, govori jedva čujnim glasom i blago se nasmija sjećajući se nečega.

Samir se nakon srednje škole zaposlio i njegovi roditelji su ga, željeći najbolje za njega poveli u jednu kuću da bi upoznao djevojku koja je trebala da bude njegova supruga. Simpatična, nepoznata žena je sjedila preko puta njega, a on je pokušavao da što manje gleda u njenom pravcu, iako je bila prijatnog izgleda. U jednom trenutku se mrštio zbog neprijatnog pulsiranja u glavi , a već drugog se smiješio zbog ljudi koji su se nalazili oko njega i osjećaja da ne smije da iznevjeri roditelje. Nakon što su došli kući legao je u krevet razmišljajući kako život treba da provede sa osobom koju ne poznaje.

-Zaljubići se vremenom, a da to neću ni primjetiti, mislio je, a znao je da se ljubav mora primijetiti.

Sljedećeg dana, kada se probudio čuo je oca koji je pričao sa njegovim djedom koji je živio u Njemačkoj i koji je trebalo da finansira svadbu. Običaji nalažu da treba da se organizuje velika svadba, da se kupe pokloni za mladu, svečana i svakodnevna garderoba, nakit, pokloni za porodicu, a i da se da novca onoliko koliko se porodice među sobom dogovore. Tata ga je nakon dugog razgovora zvao i tužan mu saopštio da mu je mlada za koju je trebao da se ženi dalja rođaka, ali da ubrzo idu za Njemačku i da će tamo naći pravu osobu za njega..

Sudbina?

Pošto je bio trgovac, na trafici pored njegovog radnog mjesta, gdje je on često uzimao novine je radila Sanja. Često je stajao i pričao sa njom o stvarima koje su se svakodnevno dešavale u državi i u svijetu. Kaže da se sjeća zbunjenosti koju je osjećao tih dana pri razgovoru sa njom. Zbog sličnih interesovanja i pogleda na svijet pozvao je da odu na piće, a vrlo brzo su se svidjeli jedno drugom. Bili su različite etničke i vjerske pripadnosti, pa su zbog straha od prihvatanja okoline njihove veze, a i roditelja odlučili da se viđaju u tajnosti. Ubrzo nakon toga su shvatili da im skrivanje ne priliči, a i da nemaju čega da se stide, pa su počeli da izlaze na javna mjesta, idu u kafiće, šetaju pored mora i zaljubljeno trčkaraju jedno pored drugog ne obraćajući mnogo pažnju na ljude oko sebe. Njegovim roditeljima koji su tada još uvijek bili u Njemačkoj su rekli da se on oženio i doveo snahu u kuću, zbog toga što u romskoj populaciji zabavljanje nije bilo prihvaćeno, a ni često.

-Kako si mogao da oženiš Srpkinju?, pitala ga je majka preko telefona i pokušavala da mu objasni da je najbolje da se ta veza prekine dok je na vrijeme. ,

- Mi smo tebi našli pristojnu djevojku. Ti ćeš doći ovdje, nastavila je, međutim, on je, ne želeći da je sluša je prekinuo. Objasnio joj je da je donio odluku i da želi da ga oni u tome podrže .

Nakon nekolika dana se našao sa Sanjom koja je bila vidno iznervirana zbog nečega. Ćutala je, gledajući u daljinu, krenuvši da kaže nešto, pa se zaustavila.

-Moj tata ne želi da čuje za našu vezu, rekla mu je i zagrlila ga. Dugo su se ćuteći grlili i razmišljali šta da rade.

-Možda stvarno nijesu jedno za drugo? Možda je to sve stvarno toliko bitno, roditelji su stariji, možda su stvarno i pametniji?, mislili su tada.

U trenutku kada su krenuli kući počela je da pada kiša, pa su ubrzanim koracima išli do automobila i tek kasnije primjetivši Sanjinu tetku kako trči put njih sa kišobranom, psuje ih i viče na njih.

-Vi ne smijete biti zajedno!, govorila im je. Sjedajući u automobil, počeli su da se smiju.

-Preguraćemo ovo, upita gledajući je i znajući da moraju.
Godinu dana kasnije su počeli da žive zajedno, studiraju i ubrzo se vjenčali. Na tom vjenčanju nije bio Sanjin otac koji je tek nakon dvije godine prihvatio njihov brak. Imaju dvoje djece, Sofiju i Davida i, pošto su različite vjeroispovjesti djecu uče običajima i jedne i druge vjere.

Moramo da naučimo da ne budemo robovi predrasudama, da ne odbacujemo nikoga zbog toga što pripada određenoj etničkoj, vjerskoj populaciji, već da ga odbacujemo ili prihvatamo zbog osobina koje ima kao čovjek. Ljubav je najčistije ljudsko osjećanje i nakon ove priče znam da, ako je prava, pobjeđuje.

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Refreširaj

kevric1

Nogopamet
Piše: Raul
Kevrić

Foto

Preporučujemo

Comp_2_0-00-12-08U toku ove i sljedeće školske godine Ministarstvo prosvjete i nauke u saradnji sa GTZ-om sprovešće kampanju „Energetska turneja" u svim osnovnim školama u Crnoj Gori.

Prijatelji sajta

 

 

cgtvit2  

 

ga-banner-160x80yihr-160x80 wwyc-color rekom baner 160x85 fellowship-2010---taboo sr btj-light-sr-300x100ae66 oilogo2 unicef.jpgcrckarijelogoctrlx.info-bannerbitno160x85cgfudbal222160x85160x80rajainewscrocropped-cf-headline3

 

 

 

 

 

stavtramontana
Balada o
Geleru V dio
Piše: Domagoj
Tramontana

 

Karikatura