mjesto slobodnog duha

eng1 fbbutton1 twtbutton1

ziri

Scenario u kome, u kišno veče sjedite sa djetetom pred televizorom, naiđete na sadržaj koji vam se ne dopada, ali vam dijete kaže da ne mijenjate kanal jer želi da gleda vrsnjake koji pjevaju u emisiji za koju su im zalijepljene oči te veceri, a komentari tokom čitave nedjelje.

U školi, saznajete, već nekoliko godina unazad imaju opisne ocjene: zvjezdice, cvijeće, leptire, bubamare ,zečeve i ostalu floru i faunu. Roditelji s jedne strane, žele da zaštite djecu od obrazovnog sistema koji im urušava samopouzdanje, a ovamo ih izlažu torturi u vidu emisije gdje ih procjenjuju "sudije".
aleksandra dragovicPiše: Aleksandra Dragović

Šta tu nije u redu? Mi smo svoj odraz u ogledalu, rekao je Kventin iz Buke i Bijesa. U šumi kontradiktornosti, iza kojeg grma leži zec obrazovnog sistema? Onaj isti zec iz opisnih ocjena.

Dođete do spoznaje da roditelji, nijesu dovoljno upoznati sa činjenicama. U prilog ovoj tvrdnji ide i citava "afera Pinokio".

Ta bajka je toliko jeziva da se dio sa „kovčegom" ne smije čitati djeci koja imaju šest godina – jer, ona nemaju spoznaju – šta je smrt. Njihovi roditelji tvrde da "sve bajke srećno završavaju i da u njima nema mrtvih".
Tim puritanskim putem od žute cigle-u Crvenkapi, lovac ne raspori vuka da bi izvukao baku i djevojčicu, a zatim vučju utrobu napuni kamenjem i slamom i baci je u vodu. Ili Uspavana ljepotica? Nju ne probudi prinčev poljubac poslije stogodišnjeg sna. U originalu se princeza probudilla tek u porođajnim mukama. Ostavljenu u šumi, na oltaru, pronađe je plemić koji je krenuo u lov. Siluje je u snu i ode, vrati se svojoj ženi. Ona se probudi, porodi blizance Sunce i Mjesec, i vrati se spavanju. No, to nije kraj. Plemić ponovo dođe i ponovo je siluje...

Da raščistimo: ti antipodi su otišli u mukama. Bili su masakrirani, kamenovani, spaljeni, podavljeni –kreativnosti zasnovane na zlu, nikad dovoljno.

Kolektivno zgražavanje nad bajkom, koja će bolje nego oni odgovoriti na upit djeteta– ne treba da čudi. Čudi nereagovanje na prave afere – sve te "Snimke", "Diplome" i druge. Tu se ćuti jer je, pobogu, to na "drugima da riješe".

Tamo gdje je voajerizam i manipulacija maloljetnicima meinstrim, a poluperverzno ocjenjivanje pokreta, boje glasa i stasa klinaca omiljen hobi stotina hiljada, one zeke, leptirići i cvjetići kojima se "ubija samopouzdanje" postaju loš sociološki izgovor za zabrinutost.

Ako ste fan serijala "Zvjezdica" možete se uključiti u razgovor, kome ne vidite svrhu. Uz glasove podrške, divljenja i simpatije, čujete i stvari koje se raspravljaju u terorističkim pedagoskim grupama od dvoje ili troje: "Moje dijete bi ovo moglo bolje... Zašto su ova djeca tako ružna, moje je ljepše... Mogao sam ga/ ju prijaviti i sad bi bila na televiziji... A sigurno bi daleko dogurao/la...a đe onaj da je bolji od mog djeteta... Prijaviću ga dogodine."

zvezdice

Ništa tužnije od narušene roditeljske sujete.

Možda je taj virus sujetis roditelikus kriv za nasilan prelaz iz svijeta mašte gdje su djeca sebe vidjela kao advokata/ljekara/profesora na ultimativnu porodičnu fantaziju: finalistu Zvezdica, Granda, iks i ipsilon faktora? Siroto izmanipulisano dijete je osuđeno na konstantno poniženje, sramotu i stres. Ako ima pozitivnog, u toj izvrnutoj psihologiji – makar će se naučiti šta znači termin – gubitnik i promašaj. I vršnjačka sprdnja.

Jedini način da je dijete izbjegne jeste da, doslovno, pobijedi na tom takmičenju.

Kroz devedesete nas je vodio očaj i želja da preživimo a danas nas održava indukovana amnezija. Pa svojoj djeci, u plamenu svojih neostvarenih ciljeva namećemo da se prže dok ne postanu reš pečeni, poniženi štrumfovi ju tjub iživljavanja nad njihovim greškama.

Preporuke psihologa sa kojima smo istraživali temu stavljaju akcenat na to da dijete školskog uzrasta, nema šta da radi na televiziji ili bilo gdje drugdje poslije devet sati, jer im se na taj način urušavaju navike i pravila, koja im koriste prilikom socijalizacije. Oblačenje i izbor pjesama je neprimjeren. Najgore je, po njihovom misljenju- to što se djeca uče da lažu i izložena su direktnoj kritici. Kritici, koja se često umjesto na ono što je dobro i kvalitetno, fokusira na nedostatke u izvođenju pjesme, izgledu, a zatim se ponavlja još nekoliko puta kao odjek – kroz pseudo znanje ljudi koji ih procjenjuju. Laži se odnose na "glamur koji sa sobom nosi pojavljivanje na televiziji, te ljubomoru vršnjaka koji ne znaju da snimanje emisije često podrazumijeva i pripreme za emisiju, čekanje u garderobi, dosađivanje,usamljenost,bijeg od stvarnosti i jaz u odnosu na realnost koja ih očekuje kući i u odnosu sa vršnjacima - kad sve to prođe" .

U međuvremenu, televizor se gasi. Jer se vas organizam buni. I budi.
Iz ljepljivog društvenog košmara prihvatljivog i poželjnog, u realnost koja je oslobođena svjetlosti pozornice i lažnog sjaja estrade. Realnosti u kojoj prazan frižider zamjenjuje dvodimenzionalni glamur i šljokice uspjeha. U kojoj vaše dijete ide u školu, sa vrijednostima koje su eonima daleko od onih propagiranih u mas medijima, i opsteprihvaćenim opštenarodnim opštostima u kojima vrijediš koliko si poznat. A ne prepoznaješ vrijednosti.

A sve krene jer ste revoltirani željom vaše male rođake da bude na televiziji.

 

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Refreširaj

kevric1

Nogopamet
Piše: Raul
Kevrić

Foto

Prijatelji sajta

 

 

cgtvit2  

 

ga-banner-160x80yihr-160x80 wwyc-color rekom baner 160x85 fellowship-2010---taboo sr btj-light-sr-300x100ae66 oilogo2 unicef.jpgcrckarijelogoctrlx.info-bannerbitno160x85cgfudbal222160x85160x80rajainewscrocropped-cf-headline3

 

 

 

 

 

stavtramontana
Balada o
Geleru V dio
Piše: Domagoj
Tramontana

 

Karikatura