mjesto slobodnog duha

eng1 fbbutton1 twtbutton1

ljepota4

 

photo: srednja.hr

"Za ženu priznajem samo kurvu
Poštene nek se ne naljute
Jer zbog njih izgubih svu radost svoju
Zbog njih izgubih svoje pute."

Sergej Jesenjin

Piše: Domagoj Tramontana
Inženjer Herman sjedio je na kauču u svom dnevnom boravku vidno nervozan ispijajući već četvrtu čašicu konjaka. Svilenim je rupčićem brisao znoj s čela koji mu je svakih nekoliko trenutaka izbijao na površinu kože i poput planinskih se slapova spuštao niz njegove bore. Bio je to proćelav, zdepasti gospodin nižeg rasta u najboljim godinama, ali je već izgledao poput pravog pravcatog umirovljenika. Sred nosa bile su mu nataknute goleme naočale, a onih nekoliko sijedih vlasi iznad uha zalizane briljantinom koji je bazdio na aceton. Na lijevoj ruci nosio je ručni sat smeđeg remena kojeg je naslijedio od svog pokojnog oca. Svatko bi rekao da je inženjer Herman ostao živjeti u nekom drugom vremenu dok se čitav svijet oko njega neprekidno mijenja. Iz zvučnika u kutu dnevnog boravka čula se melodija Mađarske rapsodije br. 2 njegova omiljena skladatelja Franza Liszta, a on je sjedeći stopalima udarao ritam. Čitavo vrijeme pogledavao je na u digitalni sat na regalu pored TV ekrana. Bilo je točno 22 sata i 22 minute. Izašao je na balkon svog dvosobnog stana, na dvadeset i drugom katu, drugog po redu nebodera u riječkom kvartu Rastočine i razmišljao o značenju te četiri dvojke koje je nekoliko trenutaka ranije pokazao digitalni sat. "To je sigurno neki znak", pomislio je. Bio je kasni lipanj i ljeto je tek počelo. Južni lahor nosio je vrelinu gradskog asfalta do njegovog balkona. Bilo je uistinu sparno. Možda su traperice bile pogrešan odabir za večerašnju priliku, možda je trebao obući lanene smeđe hlače u kojima bi se osjećao komotnije. No, onda mu prugasta košulja ne bi pristajala. A tako je volio prugastu košulju. Odlučio je da će istrpjeti sparinu i obrisati čelo svilenim rupčićem još nekoliko puta. Osjećao se markantnim muškarcem kada je nosio prugastu košulju. Dok su mu misli lutale između brojke dva i odjevnih kombinacija, začulo se zvono parlafona. Požurio je prema ulaznim vratima stana gdje se nalazila slušalica koju je podignuo i službeničkim tonom izustio: "Dobro veče, uspnite se liftom na dvadeset i drugi kat. Čekat ću vas na hodniku."

*

Neobični inženjer Herman čitav je svoj radni vijek proveo u brodogradilištu 3. maj u Rijeci na mjestu rukovoditelja za tehnološko oblikovanje elemenata brodskih konstrukcija. Sa svojih pedeset i sedam godina bio je među najiskusnijim inženjerima u tom posrnulom brodograđevinskom divu. U najboljim godinama na dokovima 3.maja bilo je četiri do pet brodova koji su se istovremeno gradili pod Hermanovim budnim okom. Pored sebe imao je tucet mladih inženjera i stažista koji su upijali svaku riječ tog brodograditeljskog maga. Zlatna vremena hrvatske brodogradnje su odavno iza nas, a inženjer Herman imao je danas samo jednog mlađeg kolegu s kojim se nije naročito dobro slagao. Istini za volju, nije previše mario za društvene kontakte s kolegama u firmi. Njegov posao bio mu je najvažniji. Klonio se kolega i kolege su se klonili njega. Neki zlobnici bi ga u međusobnim razgovorima znali nazvati čudakom ili spodobom. Iako su ga se klonili, možda čak pomalo i plašili, kolege ga nisu mrzile. Svakog jutra bi ljubazno pozdravio svakog koga i sreo u zgradi firme. Te dvije obične riječi "Dobro jutro" katkada su bile jedino što bi tog dana progovorio. Bio je zadubljen u nacrte, tlocrte i planove izgradnje novog broda za jednu francusku kompaniju i nije dozvoljavao da ga išta drugo omete. Bio je uistinu predan svom poslu. Jedini koji bi uspio od inženjera dobiti pokoji osmjeh bio je vrckavi kućni majstor Ivica kojeg su svi na poslu zvali Španjolac. Njih dvojica bili su potpuna suprotnost. Španjolac je bio visok, snažan četrdesetogodišnjak, uvijek veseo i nasmijan. Nikome nije bilo jasno zašto, ali Španjolac je simpatizirao inženjera Hermana i uvijek bi nastojao uspostaviti komunikaciju s njim. U firmi je radio tek nešto više od godine dana, ali je već stekao inženjerovo povjerenje. Ponekad ih se moglo vidjeti u kantini za vrijeme marende da zajedno piju kavu. Njih dvojica imali su jednu malu tajnu. Španjolac bi svakog drugog dana inženjeru donosio pornografske filmove u zeleno-crvenoj reklamnoj vrećici jednog trgovačkog lanca. Inženjer je inzistirao na toj vrećici da ne bude sumnjivo potencijalnim svjedocima. Bio je opčinjen pornografskim filmovima i svake bi večeri prije spavanja pogledao barem jedan pritom se samozadovoljavajući. Kada se u susjednom kvartu zatvorila posljednja videoteka, inženjer je bio shrvan jer više nije mogao posuđivati filmove za odrasle. Nije se dobro snalazio na internetu pa je Španjolčev dolazak u firmu bio za njega spasonosan. Španjolac nije previše zapitkivao, bilo mu je zabavno nositi "porniće" svom neobičnom kolegi, ali jednog se dana sjetio dam u ponudi drugačiju vrstu pomoći.
"Inženjeru, jel vam se svidjela moja zadnja pošiljka?", upitao ga je sa širokim osmjehom. Inženjer Herman se lecnuo, okrenuo na lijevu, pa na desnu stranu i tiho ali strogo prozborio: "Nemojmo ovdje, što da nas je netko čuo. Imao bih gadnih problema zbog toga."
"Ali ne činite ništa protuzakonito inženjeru. To je sve normalno. Pokažite mi jednu osobu u cijeloj firmi koja to ne gleda i ja vam nabavim cijelu kolekciju filmova Lisa Ann. Tko je bez grijeha, neka prvi baci kamen, zar ne?"
"Nemoj Španjolac s tim vjerskim stvarima, znaš da sam ja socijalist. Nemojmo više o tome, činiš mi nelagodu."
"Inženjeru pa seks je normalna stvar. Svi to rade. Evo kladim se da i vi. Takvi poput vas su stari pervertiti", stao ga je zadirkivati ali je inženjeru bilo sve više i više nelagodno. "Kada ste zadnji put? Recite mi?"
"Što kada sam? A znaš da sam sinoć pogledao...", zbunjeno je odgovorio inženjer.
"Ma ne to. Kada ste zadnji put parkirali svog Mercedesa u toplu garažu...ako me razumijete", precizirao je Španjolac.
"Kakvog Mercedesa? Ne razumijem ništa. Daj se uozbilji Španjolac i donesi mi iz kopiraonice..."
"Ne skrećite s teme inženjeru. Kada ste zadnji put imali žensku?" Inženjer se zamislio i pokušao skrenuti s teme još jedanput, ali se Španjolac nije dao smesti.
"Pa ne znam, bilo je to nedavno. Ustvari prošlo je već nekoliko godina. Možda deset ili dvanaest. Ali zašto je to bitno? Idemo po one nacrte..."
"Nećemo tako inženjeru, pa kako uspijevate. Ja moram barem dva-tri puta tjedno da bih bio svoj. Pa vi ćete poludjeti, to vam nije zdravo, to je smrt za organizam. Možete dobiti rak testisa i slično. Imam ja rješenje. Slušate me?" Španjolac je bio vidno iznenađen, ali se u sebi smijuljio nevoljama inženjera Hermana.
"Nećemo o tome rekao sam ti Španjolac i nemojmo se zafrkavati..."
"Čekajte inženjeru, predlažem vam da se malo raspitam i da vam pronađen djevojku koja bi vam pomogla s tim problemom."
"Ne treba meni pomoć. Nacrti..."
"Treba inženjeru. Recite mi jesam li Vas ikada iznevjerio?"
"Nisi Španjolac..."
"Vjerujte mi. Imam za vas jednu djevojku koja za dobru cijenu pomaže u takvim stvarima. Stvarno je izvrsna. Mislim, ja nisam nikada probao, ali...ma znate na što mislim.
"Ne znam...", inženjer Herman hinio je nezainteresiranost.
"Evo dopustite da se raspitam pa da Vam sutra javim detalje. To Vam je jedna escort dama koju poznajem iz nekih drugih vremena. Mlada, vrlo atraktivna, pametna...možda Vas mogu preporučiti. Znate radi samo na preporuku, a ja poznajem ljude..."
"Španjolac, jel ti to meni pokušavaš namjestiti kurvu?", pravio se tobože uvrijeđenim.
"Ne inženjeru, to vam je eskort dama. A što ćete vi raditi u četiri zida, to je Vaša stvar. Možete se dogovoriti a sve opcije. Znam da novaca imate..."
"Završili smo ovaj razgovor Španjolac i molim te da se ovo više nikada ne ponovi." Izašao je iz kantine u kojoj su stali samo njih dvojica poslije marende. Cijeli je tjedan inženjer Herman izbjegavao Španjolca. Nuspojava tog izbjegavanja bila je nedostatak materijala za gledanje uvečer. Na internetu bi inženjer pronašao fotografije obnaženih djevojaka te bi mu to poslužilo kao predložak za maštarenje dok se samozadovoljava u krevetu prije spavanja. Razmišljao je tih dana o svojoj nesretnoj sudbini te o svojoj pokojnoj prvoj supruzi i drugoj koja ga je ostavila pred gotovo dvanaest godina zbog učitelja skijanja. Već je za vikend postao očajan i u ponedjeljak je prišao Španjolcu kako bi izgladili nesporazum.
"Inače za takve usluge uzimam određenu proviziju, ali za vas inženjeru ću to učiniti badava. Svidjet će vam se djevojka za koju mislim da bi vam mogla odgovarati", rekao je Španjolac i nasmijao se. Drugog je dana dogovorio posjet izvjesne dame inženjerovom domu na dvadeset i drugom katu nebodera na riječkim Rastočinama.

*

Dizalo u kojem se nalazila dama koju mu je preporučio Španjolac bilo je tek na četvrtom katu nebodera u kojem je živio, ali je inženjer već bio pred vratima svog stana na dvadeset i drugom katu. Dok je na pokazivaču iznad dizala svjetlila jedna brojka za drugom, inženjer je postajao sve nervozniji. Još je jednom rupčićem obrisao svoje znojno čelo i popravio svoju omiljenu prugastu košulju, duboko udahnuo i izdahnuo te na koncu popravio traperice koje je navukao sve do pupka. Tup udarac lifta bio je znak da je upravo stigao na dvadeset i drugi kat, a zvuk zvonca da se vrata otvaraju. Inženjer Herman je još jedanput duboko udahnuo i prišao liftu.
"Dobro večer, vi ste inženjer Herman? Drago mi je ja sam Andrea." Pružila mu je ruku u znak pozdrava djevojka u dvadesetim godinama. Na sebi je imala uske crne tajice i tanku bijelu majicu s crnim natpisom koji je u nijansu odgovarao boji tajica. U desnoj je ruci nosila je malu kožnu torbicu Bila je vrlo zgodna, lijepo oblikovane stražnjice i velikih grudi ali grubljih crta lica. Nije bila klasična ljepotica, ali bila je lijepa na svoj način. Dugu crnu kosu stavila je u konjski rep i pričvrstila se gumicom za kosu. Izrazito tamne oči, prćast nos i crveni ruž na usnama činili su je privlačnijom. Posebno je šarmantan bio njezin osmjeh, prema mišljenju inženjera Hermana. Volio je kada su djevojke imale razmaknuta dva gornja sjekutića. Španjolac je pozorno slušao svaki njihov razgovor i znao je izabrati savršenu kandidatkinju za inženjera Hermana.
"Ja sam da. Izvolite uđite", prihvatio je njezinu ruku i pozvao je u svoj stan.
"Ne morate biti tako formalni, nismo na vašem radnom mjestu. I ne volim kada mi ljudi persiraju", nasmijala mu se, a on se vidjevši njezino nesavršenstvo osmjeha samo dodatno uznemirio. Gotovo da sum u proradile želučane kiseline koje su neki nazivali leptirićima u trbuhu.
"Oprostite, gospođice Andrea. To mi je profesionalna deformacija od posla..."
"Samo Andrea, molit ću." Još se jednom nasmijala i ušla u stan. Inženjer Herman zatvorio je vrata i zaključao za sobom.
"Čime te mogu ponuditi Andrea? Imam vina, konjaka, domaće šljivovice, šampanjca..."
"Imate li možda vodke?"
"Ovaj...nemam, ali mogu ići kupiti. Mislim da bi Billa mogla još raditi..."
"Ma neće biti potrebno", prekinula ga je. "Kojeg vina imate?"
"Mislim da je Chardonnay. Donijet ću ti čašu, a vino se hladi u frižideru."
"Izvrsno, obožavam Chardonnay. Vi ste čovjek koji ima ukusa", uputila mu je zavodljiv osmjeh, a inženjer Herman dodatno se uznemirio.
"Pa da, ovaj milim, ne znam...nitko mi još nije rekao. Da..."
Andrea je iz torbice izvadila mobitel i stala tipkati nešto. "Oprostite gospodine Herman, moram javiti Španjolcu da sam stigla."
"Samo izvolite Andrea, a smijem li pitati zašto?, začudio se.
"Rekli smo da mi nećete persirati. I ne, ne smijete pitati. Mislila sam da Vam je to prilično jasno." Nije mu bilo ni najmanje jasno.
"Što se Španjolac brine za Vas? On je jedan dobar čovjek i kolega pa sam to i mogao očekivati od njega. Andrea se iznova nasmijala, no ovaj put glasno i od srca.
"Pa može se reći da se brine za mene. Ali mi tu brigu dobro naplati", rekla mu je Andrea i time izazvala nevjericu u očima inženjera Hermana.
"Što mi želite reći da ste vi njegova ljubavnica?" Andrea se ovoga puta samo kurtoazno nasmijala i rekla: "Ne inženjeru, on je moj svodnik. Time se bavi. Nalazi mi pouzdane mušterije s kojima se nalazim. Ali je dobar suradnik. Nikada nismo imali problema....Ali, niste li mi krenuli po vino. Stvarno sam žedna."
"Oprostite Andrea, evo donijet ću vam odmah." Inženjer Herman nije mogao vjerovati što čuje. Španjolac svodnik? Činio mu se kao drag kolega i jedan od najveselijih ljudi u firmi. Svodnike je zamišljao kao grubijane u kožnim crnim jaknama s pištoljem oko pasa. Španjolac je bio visok muškarac, snažne tjelesne građe, ali ga nije mogao zamisliti kao svodnika. Možda je to neka greška, možda je Andrea sve to pogrešno shvatila. A možda je istina. Procijenio je da mu to ovog trenutka nije bilo važno. Požurio je u kuhinju i natočio Andrei čašu vina.

*

Dok je inženjer Herman bio u kuhinji, Andrea je natipkala SMS poruku Španjolcu i nekoliko trenutaka promatrala dnevni boravak u kojem je sjedila. U stanu inženjera Hermana vrijeme kao da se zaustavilo u ranim devedesetim godinama. Izuzev stolnog računala i nekoliko knjiga novijeg datuma, sav namještaj i predmeti na policama bili su iz prošlog stoljeća. Iz zvučnika se čula neka glazba koju je Andrea okarakterizirala kao klasičnu. Začudila se kad je vidjela da inženjer Herman sluša glazbu na gramofonu. Na policama je vidjela čitav niz gramofonskih ploča klasične glazbe. Od Franza Liszta, preko Josepha Haydena i Richarda Wagnera do Verdija, Vivaldija i ostalih. Tek pokoja ploča bila je od Edith Piaf i Charlesa Aznavoura. Ispod njih bila je kolekcija stripova Alan Ford, već požutjelih od starosti i istrošenih od upotrebe. Inženjer Herman ih je zasigurno čitao vrlo često. Na staklenom stolu bilo je nekoliko stripoteka i otvorena knjiga ezoterije. Nekoliko knjiga ezoterije bilo je odloženo na regalu pored kauča na čijem je vrhu stajala fotografija inženjera Hermana s nekom ženom i malim djetetom. Po okviru i kosi koju se u to vrijeme moglo naći na tjemenu inženjera Hermana, Andrea je procijenila da je slika vrlo stara. Njezine misli prekinuo je inženjer koji je donio dvije čaše vina.
"Na slici su moja pokojna prva supruga i moj sin", rekao je sjetno.
"Žao mi je. Što im se dogodilo?", ali se uhvatila za usta i dodala: "Oprosti, ne tiče me se..."
"Sve je u redu. Bilo je to davno. Supruga mi je umrla od karcinoma dojke kada je imala svega trideset godina. Sin je hvala Bogu ok, ali je već godinama u Americi. Oženio se i ima svoju obitelj. Rijetko kada nazove."
"Mislila sam da je i on...", posramljeno je izustila.
"Nije ne, živ je i zdrav. Ponekad mi jako nedostaje. Oženio sam se po drugi put s kolegicom iz firme. Bili smo u braku četiri godine kada me ostavila zbog učitelja skijanja. Napisala mi je pismo da joj nedostaje uzbuđenja u braku i jednostavno nestala. Bilo je to prije nešto više od jedanaest godina. Vidjeli smo se nakon nekog vremena da obavimo formalnosti oko razvoda i to je sve. Sin se nije dobro slagao s mojom drugom suprugom pa je otišao prvo na studij u Zagreb, a onda na rad u Ameriku. Bio je ovdje posljednji put pred tri godine."
"Jeste imali nekoga nakon razvoda? Najbolje se zaboravlja uz drugu osobu...", pokušala mu je dati savjet Andrea.
"Ne, od tada nisam imao drugu", odgovorio joj je pomalo se stideći.
"Niti nekoga samo za zabavu?", upitala ga je Andrea čudeći se.
"Niti to."
"Želite mi reći da niste spavali ni s kim već jedanaest godina?"
Inženjer Herman je samo gledao u pod. "Tako je", prošaptao je.
Andrea se neprimjetno nasmijala i rekla: "Ne brinite meni ne smeta, imala sam raznih klijenata." Inženjer Herman nije ništa rekao na to već je odlučio skrenuti temu.
"Andrea, ako ja tebi ne smijem persirati morat ću te zamoliti da ni ti meni ne persiraš." Andrea se nasmijala pokazujući rascjep između gornjih sjekutića koji je za inženjera Hermana bio čaroban.
"Dobro, ali kako da te onda zovem?, upitala ga je.
"Možeš me zvati Josip. To je moje ime kojim me doduše nitko ne zove. Svi me zovu po prezimenu – Herman. Htio bih da me zovu imenom."
"Dobro Josipe, Malo mi to neobično zvuči, ali naviknut ću se valjda", rekla je prekriživši noge. Bila je uistinu zgodna. Znala je ponašati se u prisustvu muškaraca. Inženjer Herman nije bio iskusan što se tiče ženski, ali je znao dobro prepoznati pravu žensku. Žensku koja bi ga zadovoljila u krevetu. Bila je zgodna i pametna. Nije bila jedna od onih princeza s TV ekrana koje je prezirao. Bila je prava porno-glumica. Onakva kakvu je zamišljao dok bi se samozadovoljavao u svom krevetu. Onakva kakve je gledao na filmovima koje bi m donosio Španjolac. Uz to, mogao je s njom razgovarati, a to ga je dodatno privlačilo. Još je uvijek neprimjetno drhtao i nije bio u potpunosti opušten. Trebalo mu je još neko vrijeme da se opusti i da osjeti ono seksualno uzbuđenje. Andrea je znala da je uzbuđen i htjela je da se opusti. No, morala je najprije s njim dogovoriti uvijete suradnje i predstaviti mu cjenik.
"Ne znam je li ti Španjolac spominjao što, ali moramo dogovoriti cijene. Dakle, rekao mi je da si ti njegov prijatelj pa da ti malo spustim cijenu. Dakle pušenje je 50 eura, sat vremena je 100 eura, tri sata 200 eura i cijelu noć 500 eura. Posebne želje naplaćuju se po posebno, ne znam želiš li o tome razgovarati?"
"Mislim da me posebne želje ne zanimaju, barem ne još", rekao je zureći joj u duboki dekolte.

-NASTAVIT ĆE SE-

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Refreširaj

kevric1

Nogopamet
Piše: Raul
Kevrić

Foto

Prijatelji sajta

 

 

cgtvit2  

 

ga-banner-160x80yihr-160x80 wwyc-color rekom baner 160x85 fellowship-2010---taboo sr btj-light-sr-300x100ae66 oilogo2 unicef.jpgcrckarijelogoctrlx.info-bannerbitno160x85cgfudbal222160x85160x80rajainewscrocropped-cf-headline3

 

 

 

 

 

stavtramontana
Balada o
Geleru V dio
Piše: Domagoj
Tramontana

 

Karikatura