mjesto slobodnog duha

eng1 fbbutton1 twtbutton1

balkon

 

photo:decorreport.com

"Josipe, nije li ti vruće s otvorenim vratima balkona?", upitala je Andrea inženjera tonom koji je zvučao kao da majka priča svom djetetu priču prije spavanja.

Piše: Domagoj Tramontana
"Pa jest, ali otvorio sam da se malo prozrači. Mislio sam da će vjetar rashladiti ovu sparinu..."
"Mislim da bi bilo pametnije da upališ klimu", zaključila je Andrea smiješeći se. Inženjer Herman prišao je vratima balkona i zatvorio ih te navukao zastore. Upalio je klimu, na dvadeset i jedan stupanj Celzija. Nekoliko minuta nakon, već je bilo ugodnije. Nije se više znojio i početna napetost i uzbuđenje gotovo su potpuno iščeznuli. Čavrljao je s Andreom ni o čemu posebnom. Tek toliko da se opuste. Andrea je bila iskusna u ovakvim situacijama te je prepuštala inženjeru Hermanu inicijativu u razgovoru do trenutka kada ga ponovo obuzme napetost. Dogodilo se to kada mu je kroz glavu prošla misao "Kako ćemo započeti?" Andrea je prozrela njegove misli. "Josipe, misliš li da bi bilo pametnije da se preselimo u spavaću sobu?"
Tek sada ga je obuzeo pravi napadaj panike. "Pa ovaj...možda bolje da se još malo opustimo...znaš meni duže treba...nisam dugo to radio..."
"Nema problema", prekinula ga je Andrea. "Možemo još malo razgovarati. Vidim proučavaš ezoteriju. Moram ti reći da sam i ja malo čitala te knjige u slobodno vrijeme. Što si u horoskopu?"
"Strijelac", prošaptao je inženjer.
"Uuuu strijelac. Vatreni znak. Veseo, bezbrižan. Dobar ljubavnik", prišla mu je i desnim dlanom dodirnula je njegovo koljeno. Inženjer Herman uživao je u tome i zahihotao se poput djevojčice.
"Moglo bi se reći da nisam tipičan strijelac. U podznaku sam Bik", odgovorio joj je dajući do znanja da su na njegovom teritoriju i da je spreman za nastavak razgovora o toj temi. "Reci mi što si ti u horoskopu?"
"Ja sam djevica", nije ni primijetila da je inženjer ostao nijem na njezin odgovor već je odmah nastavila "...znam da. Igra sudbine. Kurva pa djevica. Sreća je u tome da me nitko od klijenata nije pitao o mom horoskopskom znaku."
"Oprosti Andrea ali nisam uopće razmišljao na taj način. Nemoj se uvrijediti", opravdavao se inženjer Herman takvim načinom da je Andrea vjerovala u njegove riječi.
"Znam Josipe. Rekao mi je Španjolac da si ti dobar čovjek", prišla mu je bliže i uhvatila ga za dlanove vrteći palcem oko njegovih prstiju.
"Mudra, požrtvovna, vješta i pouzdana. Kao što sam već mogao primijetiti šarmantna i lijepa. Iako se ženska ljepota ne može suditi prema rasporedu zvijezda na nebu. U tvom su slučaju zvijezde bile u pravu." Niti sam nije mogao vjerovati da je izrekao te riječi. Jedanaest godina nije taknuo žensko tijelo, osim u prolazu. Nije znao da može biti šarmantan. Andrea nije bila jedna od onih djevojaka koja padaju na takve pokušaje muškaraca da je zavedu. Bila je hladna i svoje je emocije držala pod strogom kontrolom, ali ih je mogla dobro odglumila.
"Ajme kako si ti zlatan, zagrli me..." Prstima mu je polako prelazila preko bedara i u nekoliko pokreta bila na međunožju. Otkopčala mu je pojac i pokušala otkopčati patentni zatvarač, ali joj je inženjer Herman uhvatio dlanove. Nije bio dovoljno uzbuđen. Andrea je bila iznenađena, ali je dobro znala o čemu se radi. "Ne brini Josipe, pomoći ću ti u tome", rekla mu je dok je on ostao nepomično sjediti.
*

"Još bih malo razgovarao s tobom", iznenada je prozborio. Prošla je već ponoć i u stanu je bilo ugodnih dvadeset i jedan stupanj Celzijevih zahvaljujući klimatskom uređaju koji je rastjerao sparinu.
"Nisam navikla na ovakve uvjete poslovanja, ali prihvaćam. Morat ću ti ipak naplatiti sat vremena." Andrea je naglo promijenila ton razgovora. Odmaknula se od inženjera Hermana i sjela na drugu stranu kauča.
"Nema problema za plaćanje." Jednako profesionalno uzvratio je inženjer Herman i nastavio sjediti ne razmišljajući ni o čemu posebnom.
"O čemu bi htio razgovarati?", upitala ga je Andrea nakon nekoliko trenutaka neobične tišine.
"Baviš li se samo ovime u životu?"
"Ne razgovaram s klijentima o mom privatnom životu. Ali ne, naravno da ne."
"Čime se baviš?", nastavio je s pitanjima inženjer Herman.
"To nije tvoja stvar", odgovorila mu je Andrea pomalo bezobrazno, ali kada se još jedanput nasmijala i pokazala neodoljiv osmjeh to je zvučalo zavodljivo.
"Nije pošteno, tebi je Španjolac rekao sve o meni. Ja o tebi ne znam ništa."
"Pravila su jasna. Nema osobnog kontakta. Nema poljubaca s jezikom. Samo seks i kurtoazan razgovor. Hoćeš, nećeš, ne moraš." Najveći paradoks je bio u tome što je Andrea svoje zanimanje prostitutke shvaćala vrlo ozbiljno i prema poslu se odnosila profesionalno. Bez iznimaka, hladno i odmjereno prema klijentima. Inženjer Herman nije bio izuzetak. Bio je razočaran time. Zaista je žudio za razgovorom s osobom suprotnog spola. Pravim razgovorom, o onome što njega zanima i onome što zanima ženu s kojom razgovara. O njezinim željama, snovima i interesima. I o njegovim. Izgleda da Andrea nije takva. Ona je prostitutka, kurva, drolja. Trebao bi ju samo poševiti i otpratiti do vrata svog stana, isplatiti joj tih dvjesto eura jer je već prešao u drugi sat. Ali ima još jedan sat ekstra ako plati dvjesto eura. Produžit će onda tih sat vremena i nastojat će uspostaviti barem kurtoaznu konverzaciju. Iako ne želi razgovarati o osobnim stvarima, izdala se. Čita knjige o ezoteriji.
"Andrea, dok sam te čekao pogledao sam na sat i na njemu je pisalo 22:22. Četiri iste brojke, razmišljajući o tome sjetio sam se da je u tom trenutku gramofon svirao dionicu za violine Mađarske rapsodije br. 2. Izgleda da mi zvijezde žele nešto reći brojem dva", sneno joj je priopćio neobičan događaj te večeri.
"Razmišljala sam na sličan način dok sam tražila parking ispred tvoje zgrade. Ali s drugačijim znacima. Živiš u drugom neboderu ovog nizana dvadeset i drugom katu", kao da se iskra pojavila u njezinim očima dok je pričala o brojci dva.
"Zaista. Stvarno nisam razmišljao o tome. Sada kad malo bolje pomislim. Mora biti nešto u tome. Zvijezde nam nešto žele reći."
"Pa nešto zam čitala o značenjima brojki. Broj dva, odnosno dvojstvo simbolizira suradnju, pomoć ali s druge strane može biti i nekakva suprotnost ili grijeh. Dvostruko je značenje. Eto, opet dva značenja. Postoji nebo i zemlja. Dobro i zlo. Muškarac i žena. Svjetlo i tama." Andrea je naglo odbacila svoje profesionalno ruho i pretvorila se u običnu djevojku. Djevojku iz susjedstva, s fakulteta ili radnog mjesta. Djevojka s kojom se može razgovarat i o svemu. Inženjer Herman je priželjkivao njezinu transformaciju. Nije se nadao da će ju smekšati već pri prvom pokušaju.
"Pogledajmo u knjizi astrološko značenje", predložio je i posegnuo za knjigom ezoterije odloženom na staklenom stolu.
"Brojka dva predstavlja osobe koje vole mir, osjećajne i sramežljive. Osobe čiji je životni put broj dva mogu biti ogorčene i bijesne zbog nečega. Osjetljive su, ali i ambiciozne. Znaju svoj put i ustraju k njemu..." čitao je inženjer Herman dok je Andrea znatiželjno upijala svaku njegovu riječ. Imao je blagotvoran glas kojim je mogao zaintrigirati svakog slušatelja. Andrea je uživala slušajući ga. "...njima je potrebna sigurnost, udobnost i miran život. Sigurno su utočište i odlično su rame za plakanje. Odlični su prijatelji i imaju odličan smisao za humor. Perfekcionisti su kada je u pitanju njihov dom i radno okruženje. Razumiju i suosjećaju se s drugim ljudima. Oni će iskoristiti svoje najbolje talente i pretvorit će ih u nešto korisno." Kad je završio s čitanjem oboma je bilo žao. Andrea je u mislima analizirala sve riječi i čudila se kako je sve bilo kao da se nju opisuje. Njezin je životni put broj dva, shvatila je slušajući inženjera Hermana. Samo nije znala što broj dva znači. Također, nije znala da inženjer Herman u tom trenutku razmišlja jednako kao ona. I njegov je životni put bio broj dva.

*

Ostali su sjediti na suprotnim krajevima kauča još nekoliko trenutaka razmišljajući o simbolici brojke dva. Ezoterija, astrologija i numerologija bili su područje interesa inženjera Hermana dok je Andrea bila samo zaintrigirana utjecajem zvijezda na njezin život. Svejedno, iznenadilo ju je kako je simbolika brojke dva bila istovjetna njezinim razmišljanjima i osobinama. Koliko je slučajnosti moglo biti u svemu tome, nije znala niti je bilo važno. Postoji viša sila, je li to Bog, majka priroda ili samo zvijezde na nebu također nije bilo važno. Nešto postoji i to nešto će ju odvesti k željenom cilju. Nije htjela razgovarati o tome s mušterijama, ali inženjer Herman bio je dobroćudna mušterija. Možda bi joj imao za udijeliti kakav pametan savjet. Nalazila se Andrea s političarima, profesorima na fakultetu i pokojim poduzetnikom. No, njihovi su susreti bili strogo poslovne prirode. S profesorom Banjanom s Filozofskog fakulteta nalazila se u hotelskoj sobi hotela Jadran. Nekoliko puta je htjela zapodjenuti razgovor, no imao je tzv. posebne želje. Nije vjerovala muškarcima s posebnim željama. Plašila ih se. Profesor Banjan vezao bi ju lisičinama i nije ju htio gledati u oči dok bi s njom općio. Legla bi potrbuške, a on bi joj svezao obje ruke za zaglavlje kreveta. Trajalo bi svega dvije ili tri minute dok se profesor ne bi ispraznio. Ljubio bi ju potom po stražnjici da bi ju potom odvezao i platio joj dogovorenih tri stotine eura. Andrei bi to bila odlična zarada za svega dvadesetak minuta posla. Španjolac je imao dogovor s recepcionerom hotela da provjeri sobu u kojoj su se profesor Banjan i Andrea nalazili kako bi bio siguran da je sve u redu. Za tu je uslugu recepcioner hotela dobio pedeset, a Španjolac bi uzeo stotinu eura od Andree kojoj bi ostalo stotinu i pedeset eura. Poduzetnik Mahmudefendić zvani Meho bio je pak mušterija kojeg se Andrea užasavala, ali je za pet stotina eura, nakon što namiri Španjolca i vozača taxija, trpjela sve njegove mušice. Uvijek isti vozač taxija dovodio bi je svakog četvrtka u iznajmljen stan u blizini zapadnog trgovačkog centra. U njemu bi je dočekao Meho kojeg je ona za vrijeme njihova susreta morala zvati "direktore." Ne bi ni ušla na vrata, a on bi je snažno uhvatio za vrat i dignuo pola metra visoko u zrak. Mlatila bi nogama i udarala rukama gdje god bi stigla. Pritisnuo ju je za ulazna vrata stana i počeo lizati po obrazima. Kada bi stisak popustio ona ga je morala rukama obujmiti oko vrata dok bi joj on skidao odjeću. Morala je u svakoj prilici bez obzira na vremenske uvjete nositi haltere, tangice i kratku minicu. Rastrgao bi joj svu odjeću i odveo ju na krevet u spavaćoj sobi. Kada se ispraznio legao bi pored nje hineći da spava a ona bi mu ponavljala "direktore najbolji ste." Cijela seansa s direktorom Mehom trajala bi svega pola sata i postala mu je rutinom. Ništa ne bi odudaralo od uobičajenog scenarija. Nosio je uvijek iste gaće, svakog četvrtka u 21 sat kada bi mu vozač taxija dovozio Andreu. "Jezivi Meho" kako bi ga u razgovorima sa Španjolcem bio joj je mušterija koja je najbolje plaćala i bio joj je neophodan jer je jedini bio stalan. Imala je ukupno devet mušterija, ne računajući inženjera Hermana. Doktor Blečić iz sušačke bolnice zvao bi je svaki put kada bi umoran nakon dežurstva stigao kući, dok su žena i djeca u njihovoj vikendici na otoku Krku. Pomoćnik ministra kulture dolazio je vikendima pa je subotu prije izlaska provodila u njegovom stranačkom uredu. Profesor Babić, gospodin Savić, pukovnik Štimac i vlasnik jednog noćnog kluba zvali bi je svega jedanput ili dva puta mjesečno i svi bi plaćali po sto ili dvije stotine eura. Bili su joj mušterije za "plaćanje stanarine i troškova života." Tridesetogodišnji Miki je bio zaljubljen u nju već godinama i zvao bi ju samo kada bi skupio dovoljno novaca za sat vremena s odabranicom svog srca. Milovao bi ju po grudima i tepao joj svako toliko pogledavajući na sat. Deset minuta prije isteka vremena, skočio bi na nju i nježno poput dječarca skinuo grudnjak i njezine gaćice te ušao u nju. Pazio je na svaki pokret prije nego bi došao do svršetka. Andrea bi se za to vrijeme dosađivala ležući na leđima s nogama u zraku. Profesor Banjan i jezivi Meho bili su jedna krajnost, dok je Miki bio druga. Bio je običan muškarac, a Andrea je mrzila obične. Španjolac je birao mušterije za Andreu vodeći računa o sigurnosti posla i njezinoj osobnoj. Surađivali su od njezinog dolaska na studij u Rijeku i nikada nisu imali nesuglasica. Imali su strogo poslovni odnos iako Španjolac ne bi imao ništa protiv da besplatno obljubi Andreu. No, ona je to shvaćala vrlo ozbiljno. Služba je služba, a družba je družba. S gospodinom Hermanom osjećala se sigurno i opušteno. Zbog jednog običnog razgovora o zajedničkoj temi. Do sada sa svojim mušterijama nije imala zajedničkih tema.

*

Približila se inženjeru Hermanu i prišapnula mu: "Josipe želim te večeras. Vodi me u krevet. Pojebi me..." i stala ga ljubiti po vratu. Iako je osjetio uzbuđenje, spolovilo mu se nije ukrutilo. Trgnuo se, uhvatio Andreu za ramena i ustao s kauča. Andrea je ostala zabezeknuta. "Što ti je? Ne želiš me? Nisam ti privlačna?"
"Nije tako. Ti si jedna od najljepših žena koje sam vidio. Ali...možemo li još malo razgovarati? Htio bih znati nešto više o tebi", nevješto je pokušao skrenuti temu.
"Ali nismo se tako dogovorili. Rekla sam ti da s mušterijama ne razgovaram o osobnim stvarima."
"Ja ne mogu tako. Za mene je seks osobna stvar. Ne mogu s nekim koga ne poznajem. Privlačna si mi, jako. Razgovaraj sa mnom. Pravi se da se poznajemo. Pravi se da smo prijatelji, ljubavnici. Znaš glumiti valjda?"
"Mogu glumiti. Glumila sam mnogo puta u životu. Priroda mog posla je gluma. Što želiš da glumim?"
"Glumi sebe, glumi običnu Andreu. Onu koja se ne bavi ovim poslom. Reci mi. Zoveš li se uistinu Andrea?"
"Zar je bitno? Mogu biti Marica. Barbara ili Doris. Što želiš da budem."
"Samo budi obična žena", odgovorio joj je pomalo sjetno. Inženjer Herman je potpuno zaboravio kako je to imati normalan odnos sa ženom. Prošlo je gotovo jedanaest godina. Druga žena mu se jako sviđala, ali je prva žena bila jedina ljubav u njegovom životu. Andrea joj fizički nije bila niti slična, njezin je parfem bio drugačiji i njezin je stil oblačenja bio različit. Svejedno u Andrei je vidio svoju prvu ženu. U njezinim je očima bio žar za životom baš kao što su plave oči njegove prve žene žarile toplinom. Taj sitan detalj, ta naizgled nebitna toplina bilo je to što ga je nagnalo da upozna Andreu, da s njom legne na kauč i razgovara do u cik zore kada će se preseliti u spavaću sobu i strastveno voditi ljubav. Prošlo je već tri sata od Andreina dolaska i Andrea ga je upozorila na to. "Ostani do jutra. Moram na poslu biti u osam sati. Krećem trideset minuta ranije. Platit ću ti dogovorenu cijenu", rekao joj je. Andrea je bila vesela zbog zarade od pet stotina eura i spokojna. Vjerovala je kako će joj ova večer biti mnogo lakša od radnih večeri s profesorom Banjanom ili jezivim Mehom.
"Dakle, tko si i što si?", vratio se inženjer Herman na upoznavanje. Andrea je nekoliko trenutaka razmišljala koju će ulogu odigrati. Hoće li biti samohrana majka dvoje djece koja ih ovim poslom uzdržava, obična ulična prostitutka koja time zarađuje za kruh ili supruga nekog pažljivog muža koja se ovim poslom bavi iz dosade. Ohrabrena povjerenjem kojeg je gajila prema inženjeru Hermanu i iracionalnim osjećajem spokoja odlučila je govoriti istinu, hineći glumu. Bio je to još jedan paradoks, suprotnost kojeg brojka dva simbolizira.
"Ne zovem se Andrea, to mi je umjetničko ime...", iako je inženjera Hermana zanimalo njezino pravo ime odlučio je ne pitati je više niti jedno pitanje. "Imam dvadeset i četiri godine i apsolventica sam Ekonomskog fakulteta. Diplomirat ću nakon ljeta. Dolazim iz Virovitice..." Inženjer ju je ovdje prekinuo. "I mislio sam da si Slavonka. Osjeti se tvoj naglasak." Andrea se posramila jer je inženjer spoznao da govori istinu. "Sigurno ćeš se pitati zašto se bavim ovim poslom. Odgovor ne znam ni sama. Roditelji su mi nezaposleni poljoprivrednici koji jedva sklapaju kraj s krajem Imam dvije sestre koje idu u osnovnu školu. Nisu mi mogli platiti fakultet, a sa stipendijom od tisuću kuna ne uspijem pokriti ni troškove smještaja. Španjolca sam upoznala prilikom jednog izlaska dok sam radila kao hostesa, a on izbacivač. Prišao mi je s ponudom koju sam najprije odbila. Nakon što sam prvu godinu pala zbog toga što sam često boravila sa sestrama u Virovitici, morala sam platiti pola školarine. Nisam imala novaca, a fakultet mi je bio prioritet. Nazvala sam Španjolca i počela sam raditi kao prostitutka. Kurva kako bi mnogi rekli. Naviknula sam se na taj novac i stil života. Slala sam roditeljima i sestrama i bila sam zadovoljna. Kažu da novac ne može kupiti sreću. E pa lažu. Otkako imam novaca ,sretnija sam. Zadnje tri godine štedim za odlazak u inozemstvo. Daleko od ovog života..." Inženjer ju je prekinuo.
"Ako si sretna s ovime što imaš, zašto bi u inozemstvo?"
"Što misliš da bi ja zauvijek htjela raditi kao kurva?", upitala ga je. "Svaka kurva s ovakvom klijentelom ima vijek trajanja. Mogu još ovako tri ili četiri godine, ali uvijek postoji ljepša i mlađa. Što ću onda? Da ne spominjem gađenje prema nekim mušterijama ili nesigurnost prilikom obavljanja posla. Iako do sada nisam imala nikakvih problema." Inženjer ju je sa zanimanjem slušao. Znao je da govori istinu iako se ona trudila ostaviti dojam da glumi. Priča je bila osobne prirode i puna detalja. Andrea je pametna djevojka, ali nije mogla ostaviti dojam da laže. Inženjer ju je prozreo, ali to nije htio na glas izustiti.
"Gdje si mislila otputovati nakon što završiš s ovim poslom?", upitao ju je.
"U Irsku. Jedan prijatelj. Pravi prijatelj, koji ne zna čime se bavim. On radi u Microsoftu kao programer. Kaže da kada završim fakultet mogu dobiti posao u marketingu njegove firme na njegovu preporuku. Planiram to iskoristiti."
"Zanimljivo, učini to." Inženjer se divio ambicijama te djevojke. Mlada i puna energije, baš poput njegove prve žene. Sviđala mu se i htio je stupiti s njom u odnos. Ne bi to bilo vođenje ljubavi, nije to mogao. Bio bi to seks, ne običan seks kao zadovoljavanje potreba već seks za užitak. Zamišljao ju je golu u svom krevetu. Ali nije mogao. Njegovo je spolovilo mirovalo.

*

Sunce je već izlazilo, a inženjer Herman i Andrea još su razgovarali. Kroz rupice na zastoru u njegovu dnevnom boravku mogle su se vidjeti zrake kako šaraju po parketima. Otvorio je zastore i vrata od balkona i pustio svježi zrak u dnevni boravak. Svjetlost je obasjala kauč i Andreu na njemu. Bijela majica s crnim natpisom pristajala joj je savršeno ističući bujne grudi. Prekrižila je noge i pozvala ga je da sjedne uz nju. Neugledan i proćelav stariji gospodin sjeo je uz zgodnu mladu djevojku. Legla mu je u krilo i šapnula: "Josipe, daj da se malo poigram s tvojom alatkom. Vjeruj mi da ću ga probuditi i da nećeš zažaliti."
"Jako bih to htio, ali ne vjerujem da ćeš uspjeti." Raširio je noge i pustio da mu otkopča patentni zatvarač. Rukom je posegnula za njegovim spolovilom i prstima je prebirala po njemu. Nije davao znakove života niti nakon pet minuta. Andrea nije bila postiđena, ali nije joj bilo svejedno. Većina muškaraca već bi drijemala dok bi se ona oblačila i kupila svoje stvari te neprimjetno izlazila iz stana.
"Ja sam ti star čovjek. Jasno je da ne mogu raditi ovakve stvari u svako doba. Lezi pokraj mene." Andrea je to učinila.
"Podsjećaš me na moju prvu suprugu", iznenada je izustio. "Ne izgledom već energijom. Više od svega bih htio da je ona sada ovdje. Ali prokleti Bog uzima k sebi samo najbolje. Žao mi je da nisam uz nju bio kada me trebala. Trčao sam za brodovima i za zelenim novčanicama. Na dan njezine smrti odradio sam punu smjenu. Iz bolnice su me zvali tu večer da je preminula. Nikada si to neću oprostiti." Andrea je nepomično ležala upijajući svaku njegovu riječ. "Malo je ljudi s takvom energijom poput vas dvije. Iskoristi to. Žao mi je gledati takvu ženu poput tebe da se valja sa starcem poput mene." Andrea se neprimjetno nasmijala. Govorio bi joj to Miki koji je bio zaljubljen u nju dok bi jednoličnim pokretima tijela ulazio u nju. Ali inženjer Herman govorio je to na poseban način. Vjerovala je da je to iskreno i dobronamjerno. "Eto značenja brojke dva. Mjesec se sakrio i sunce je upravo izašlo. Dualitet, suprotnost označavaju tvoj život. Navečer prostitutka, preko dana obična djevojka koja slijedi svoje snove. Vrijeme je da taj sukob riješiš na način koji smatraš da tebi odgovara. Nemaš pojma koliko mi je žao što moja prva žena nije smogla slijediti svoje snove. Ti imaš prilike. Iskoristi potencijale i ostavi ovaj život iza sebe..." Andrea je slušala inženjera, ali nije razumjela njegovo predavanje o simbolici brojke dva. Gledala ga je i osjetila je milinu u njegovom krilu. Bila je spokojna. Kada je donio neki mudar zaključak zagrlila ga je i rekla: "Ti si Josipe tako sladak, ali već je sedam sati i morala bi poći. I ti bi trebao spremiti se za posao."
"Da, u pravu si. Čekaj da odem po novčanik", posegnuo je za ladicom i izvadio novčanik te iz njega izvadio pet novčanica po stotinu eura.
"Izvoli Andrea i hvala ti na svemu."
"Inače bih ti trebala naplatiti punu cijenu, ali budući da nije bilo seksa naplatit ću ti kao da smo bili skupa tri sata i jedno pušenje. Dakle, dvjestopedeset eura..."
"Inzistiram da uzmeš puni iznos", povisio je nakratko glas inženjer Herman.
"Ne mogu to učiniti..."
"Moraš...shvati to kao podršku za ostvarivanje tvog cilja. Diplomiraj i odi u Irsku. Stavi sve ovo iza sebe i počni isponova."
"Hoću dragi. Još jedanput hvala." Na rastanku ga je, suprotno pravilima,strastveno poljubila. Želučana kiselina inženjeru je opet proradila te se on vratio u stan ošamućen od prvog poljupca nakon dugih jedanaest godina. Poljupca kojeg je upravo platio pet stotina eura. Obukao je pidžamu i legao u krevet osjetivši da mu se nešto budi u međunožju. Uhvatio se za spolovilo i trljao ga nekoliko trenutaka razmišljajući o Andreinim bujnim grudima. Učinio je to dva puta prije nego se obukao i krenuo na posao.

*

Andrea je diplomirala u rujnu iste godine. Ušteđevinu od gotovo 30 000 eura ostavila je majci i ocu koji su pokrenuli svoje posrnulo poljoprivredno gospodarstvo i bezbrižno mogli uzdržavati dvije mlađe kćeri. Ostalo joj je svega tisuću i pet stotina eura. Sjetila se brojke dva i inženjera Hermana koji ju više nikada nije zvao. Brojka dva bila joj je sretna brojka i uskoro je kretala u novi život. Htjela je krenuti s dvije tisuće eura od kojih će stvoriti čitavo bogatstvo. Nazvala je Španjolca i ugovorila svoj posljednji posao u domovini. Jezivi Meho čekao ju je tog četvrtka u iznajmljenom stanu u blizini zapadnog trgovačkog centra. Isti vozač taxija doveo ju je pred zgradu. Kad je ulazila u stan jezivi Meho zgrabio ju je snažnije nego inače. "Gdje si bila kurvo, propustila si dva četvrtka. Danas ćeš mi platiti za oba", prosiktao je. Dok ju je rukama uhvatio za vrat i trgao odjeću s nje pokušala je prozboriti nešto, ali nije uspjela. Stiskao ju je sve jače dok nije prestala disati. Nastavio je divljati po njezinom beživotnom tijelu dok nije svršio. Kada je shvatio što je učinio nazvao je Španjolca. Uz pomoć vozača taxija zakopali su njezino tijelo u šumi blizu slovenske granice. Jezivi Meho isplatio je obojici po dvije tisuće eura uz dogovor da više nikada ne spominju ovaj nemili događaj. Španjolac će se pobrinuti da za Andreu više nitko ne pita.

*

Inženjer Herman tih je dana mislio na Andreu više nego proteklih nekoliko mjeseci. Kad je jednog jutra došao na posao upitao je Španjolca za nju. "Evo mala je diplomirala i otišla u inozemstvo. Mislim da je negdje u Britaniju ili tako nešto. Htjela je zbrisati bez traga i ostaviti taj život iza sebe. Pomogao sam joj u tome i lijepo smo se rastali. Pozdravila te znaš. Rekla je da si joj bio najdraža mušterija", veselo mu je ispričao Španjolac. Inženjer Herman osjećao se zbog toga stvarno dobro. Nadao se da će Andrea poslušati njegov savjet i zauvijek ostaviti posao prostitutke te krenuti pravim putem. To je i učinila. Bio je to posljednji topao dan u godini. Inženjer Herman stigao je kući, otvorio onu istu bocu konjaka i natočio si čašu. Obukao je košulju na pruge i sjeo na balkon gledajući zalazak sunca iza Učke. "Nedostaješ mi", prošaptao je misleći na svoju ženu...ili Andreu.

-KRAJ-

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Refreširaj

kevric1

Nogopamet
Piše: Raul
Kevrić

Foto

Prijatelji sajta

 

 

cgtvit2  

 

ga-banner-160x80yihr-160x80 wwyc-color rekom baner 160x85 fellowship-2010---taboo sr btj-light-sr-300x100ae66 oilogo2 unicef.jpgcrckarijelogoctrlx.info-bannerbitno160x85cgfudbal222160x85160x80rajainewscrocropped-cf-headline3

 

 

 

 

 

stavtramontana
Balada o
Geleru V dio
Piše: Domagoj
Tramontana

 

Karikatura