mjesto slobodnog duha

eng1 fbbutton1 twtbutton1

Sarajevo-1

photo:funtrevelnis.com
U usporedbi s drugim europskim prijestolnicama, Sarajevo je malen grad. Nastao je u dolini pod četiri planine, Bjelašnice, Jahorine, Igmana i Trebevića.

Autor: Domagoj Tramontana
Sarajevu je ta posebnost bila najsnažniji adut pri dobivanju domaćinstva 14. Zimskih olimpijskih igara. Danas u gradu ne živi ni sjena onog olimpijskog duha koji je osamdesetih godina veselo lebdio ulicama tog čarobnog mjesta. Rat je promijenio krvnu sliku stanovništva. Mnoge Sarajlije su u jeku ratnog vrtloga napustile grad i svoj život nastavili u Njemačkoj i drugim državama Europe i svijeta. Više od 11 000 ljudi skončalo je svoj život na ulicama grada koji je četiri godine živio u gorućem obruču obasut granatama i projektilima. Stariji stanovnici rekli su da se godine kada se Mahir rodio Sarajevo zauvijek promijenilo. Nakon krvavog rata u grad se doselio velik broj prognanika i izbjeglica iz svih krajeva Bosne i Hercegovine. Raja je te godine prestala postojati i grad je izgubio onaj predratni sjaj. Ipak, Miljacka je još uvijek tekla istim koritom od istoka prema zapadu grada, Inat kuća inatila se s njezine južne strane, a ćevapčići kod Ferhatovića imali su jednak okus kao u vremenima dok rata nije bilo na vidiku.

"Evo ovdje je Gavrilo Princip ubio prijestolonasljednika Franju Ferdinanda", govorila je Emina nezainteresiranom Mahiru kada su se približili Latinskoj ćupriji, nekadašnjem mostu Gavrila Principa.
"Daj kad ćemo na ćevape kod Želje?", gunđao je Mahir hvatajući je za ruke.
"Mislila sam da ti pokažem znamenitosti grada", tugaljivim je tonom prozborila Emina.
"Ma znaš da me ne interesiraju te povijesne stvari. Možda samo Sarajevsko pivo", smijuljio se Mahir dok je to govorio. Vratili su se na Baščaršiju koja je vrvjela turistima koji su u Sarajevo došli na proslavu Nove godine. Iako je bilo tek jedan sat iza podneva i sunce je obasjavalo grad, bilo je vrlo hladno. Uvečer se očekivalo pogoršanje vremena i obilan snijeg. Mahir je tog jutra stigao iz Travnika kako bi s Eminom i njezinim društvom dočekao Novu godinu u poznatom sarajevskom klubu Sloga. Automobil je parkirao u dvorištu njezina studentskog doma u Nedžarićima i zajedno su tramvajem došli prošetati centrom grada. Prolazili su pored Gazi Husrev -begove džamije i skrenuli u malenu uličicu kako bi pojeli ćevape kojima se Mahir silno radovao. Nakon ručka nastavili su šetnju Ferhadijom.
"Pogledaj Mahire! Naša džamija, pravoslavna crkva, katolička katedrala i židovska sinagoga – četiri vjerske građevine jedva sto metara udaljene. Nije li to interesantno?
"Ma što bi bilo interesantno ba? Ne idem ni u džamiju, što bi odlazio u kršćansku crkvu?" Smijao se glasno Mahir, a Emina se hvatala za glavu.
"Stvarno si glup. S kime ja imam posla?" Tobože se ljutila na njega. Primaknuo joj se i strastveno poljubio sred Ferhadije.
"Ma volim te pametno moje" rekao joj je nježno je zagrlivši.
Emina se divila raznolikošću Sarajeva. Građevinama iz razdoblja Austro-ugarske i starim bosanskim kućama iz osmanskih vremena. Kulturna baština grada pod četiri planine bila joj je fascinantna. Voljela je tu raznolikost, a posebno taj zapadni – europski utjecaj koji je u gradu bio sve više vidljiv.
"Ovdje uz Miljacku je moja akademija. Znaš kada pogledam kroz pendžer, čini mi se kao da sam kod kuće uz Travniku. Da je Miljacka Lašva, a Trebević Vlašić."
"Ma kakvo Sarajevo. Travnik je najljepši grad na svijetu. Ništa nije kao Vlašić..."
"Opet ti s tim glupostima. Nikada nećeš odrasti. Ti govoriš kao da je Travnik jedini grad na svijetu..." Emina je podignula glas.
"Vratit ćeš se ti u Travnik i onda će bit – Mahire u pravu si bio. Zašto te nisam slušala?"
"Neću. Ja se u Travnik ne vraćam", bila je odlučna.
"Onda ćeš ostati bez mene, jer ja ne idem nigdje drugdje."
"Onda će tako biti."
"Kako to misliš?" bio je iznenađen Mahir.
"Mahire shvati da imam svoje ambicije i želje i da ih želim ostvariti sve. Šta ne želiš da budem sretna?"
"Mislio sam da si sretna sa mnom", rekao je hineći nezainteresirano.
"Jesam Mahire, ali ja želim imati karijeru. Možeš li to razumjeti? Želim se baviti teatrom i režijom."
"Pa i u Travniku imamo teatar." Rekao je to kao da je time riješio sve probleme. Kao da je Emini predočio argument koji ne može pobiti.
"Hajde nećemo o tome raspravljati. Idemo se malo odmoriti i zabaviti večeras. Hoćemo li?" Zagrlila ga je, a on ju je obujmio oko vrata i tako zagrljeni nastavili šetati Ferhadijom u smjeru tramvajske stanice.

*
10...9...8...7...6...5...4...3...2...1...SRETNA NOVA GODINA orilo se čitavim klubom. Pjevač benda koji je tog Silvestrova zabavljao prepun klub Cinemas Sloga u centru Sarajeva nastavio je s nekom od uspješnica svog benda, a posjetitelji mahom mlađe životne dobi prilazili su jedno drugome zaželjeli sve najbolje. Bilo je te večeri prvih poljubaca, poljubaca pomirbe, vrelih i strastvenih poljubaca i običnih ovlaš poljubaca kojim bi dvoje neznanaca jedno drugome poželjeli sreće i zdravlja. Nova godina je najveseliji praznik na cijelom svijetu. U običnoj frazi: "Sretna nova godina" nema mržnje i zavisti ili zlih namjera. Svi su ljudi vedri i veseli.
"Sretna nova godina ljubavi i da me još dugo godina trpiš ovako ludog", grlio je Mahir svoju Eminu.
"I tebi najdraži i da nađeš u ovoj godini svoj put. Volim te." Držao ju je u čvrstom zagrljaju sve dok nisu prišli ostali iz zajedničkog društva da im oboma upute svoje želje. Bili su tu Klaudija i Sead, njihovi zajednički prijatelji iz Travnika. Potom Agata, Dino i Lamija, njezini prijatelji s Akademije i veseli Nermin kojeg niti Emina niti Mahir nisu poznavali prije nego što su te večeri stigli u Slogu. Upravo je Nermin bio taj koji je društvo uveseljavao čitavu noć svojim doskočicama i pjevačkim umijećem. Odmjerenom Mahiru koji je i inače bio rezerviran prema strancima nije se svidio njegov smisao za humor.
"Sretna ti Nova godina zmaju i da mi čuvaš Eminu. Jer ako ti nećeš, ja ću", poželio je Nermin Mahiru dok mu je pružao ruku. Mahiru nije bilo do šale i to je jasno naznačio mimikom lica.
"Što si bolan tako ozbiljan. Opusti se legendo", potapšao ga je Nermin po ramenima i pružio mu bocu Sarajevskog piva.
"Hvala ti", uzeo je bocu, ispio gutljaj piva i okrenuo glavu ne obraćajući više pozornost na veselog Nermina. Emina i Klaudija plesale su za to vrijeme na podiju bezbrižno zabavljajući se. Prolazili su sati, a klub je još uvijek bio dupkom ispunjen. Djevojke su se izvrsno provodile, Mahir je za šankom ispijao bočice piva sa Seadom, a veseli Nermin i Dino povremeno bi se pridružili djevojkama za podijem.
"Jarane kakvi su ovo debili? Gdje su ih samo cure našle?" Upitao je Mahir Seada.
"Hahaha, ma opusti se. Čini mi se da je ovaj Nermin peder."
"Mi u Travniku nemamo ovakvih budala. Da ih imamo, dobili bi po glavi isto veče kažem ti." Obojica su se nasmijali. Emina je gledala u Mahira i povremeno mu mahnula kao da ga doziva da joj se pridruži. Prilazila bi mu pokušavajući ga odvesti na podij, ali nikako nije uspijevala. Mahir nije znao plesati i odlučno je odbijao svako Eminino nastojanje da ga nauči osnovnim koracima.
"Hajde ljubavi, Nova godina je. Zabavljamo se. Dođi molim te", vukla ga je za ruke.
"Nemoj Emino. Znaš da nisam za te stvari. Ostani malo kraj mene..."
Odjednom je iz prikrajka došao Dino.
"Evo ja ću plesati s tobom. Naravno ako tvoj momak nema ništa protiv." Nasmijao se Mahiru očekujući njegovo odobravanje. Mahir je bezizražajnog lica zurio u njega. Miješali su se u njemu srdžba i bijes. Emina je poznavala svog dečka, ali nije htjela upropastiti odlično raspoloženje koje je vladalo u društvu. Popila je koju čašicu previše i bila je izvrsne volje.
"Sve je u redu ljubavi." Prošaptala je. "Idem otplesati još malo pa ti se vraćam. Kad dođemo u sobu sam samo tvoja" i strastveno ga poljubila obujmivši rukama oko vrata. To mu je odagnalo crne misli i ljubomora je pomalo splasnula. Mahir nije volio da drugi muškarci prilaze njegovoj Emini. Nekad bi razmišljao da Emina može pronaći boljeg muškarca od njega. Obrazovanijeg i onog čije ambicije sežu mnogo dalje od njegovih. U posljednje su ga vrijeme takve misli često morile. Njezin ga je poljubac umirio kao i obično. Emina je znala s njime. Dino i ona plesali su desetak minuta na podiju. Ostale djevojke bile su s veselim Nerminom u njihovoj neposrednoj blizini.
"Sejo legendo, moram do WC-a. Pričekaj me ovdje", rekao je svom prijatelju Seadu. Spustio se u podrum kluba kako bi se olakšao od velike količine piva što je ispio kroz cijelu noć i nakon što je gotovo deset minuta čekao u redu vratio se uz šank gdje ga je dočekao Sead i zagrljaju sa svojom djevojkom Klaudijom. Emina i Dino još su uvijek plesali. Bio je to strastven ples. Mnogi slučajni prolaznici pomislili bi da se radi o plesu dvoje ljubavnika. Dino je dahtao u njezin vrat, a Emina je vršcima prstiju prolazila kroz njegovu kosu. Bili su kolege na dramaturgiji i provodili mnogo vremena skupa u društvu. U ovih nekoliko mjeseci postali su vrlo bliski. Mahir je stajao pored Klaudije i Seada koji su se strastveno ljubili pored njega. Gledao je u pravcu svoje Emine i Dina. Tlak mu se podizao, lice mu je poprimalo crvenu boju i više nije mogao kontrolirati svoje emocije. Je li to bilo zbog previše Sarajevskog piva ili zbog spleta okolnosti, više nije bilo važno. Prišao im je, uhvatio Dina za vrat i odgurnuo ga od Emine.
"Mahire što ti je? Smiri se", viknula je Emina. Ostali momci i djevojke s podija odmaknuli su se od njih.
"Emino što radiš to? Hajde idemo za šank", hinio je mirnoću.
"Ti nisi normalan čovječe. Ti si totalni luđak.", vikao mu je Dino.
"Makni se bolan, hajde..." Odgurnuo ga je svom silinom da je Dino pao na pod.
"Mahire smiri se. Što ti je? Hajdemo, ljudi nas gledaju." Emina je bila vidno uzrujana.
"Emina što će ti ovaj primitivac ba?" Dino se ustao i izrekao ove riječi koje su dodatno razljutile Mahira. Čim je dovršio rečenicu bilo mu je jasno da je izazvao veliku nevolju. Snažni Mahir krenuo je prema njemu i svom silinom udario ga je šakom u glavu. Krv iz nosa počela je teći niz njegove obraze prije nego je udario o tlo, a bol u predjelu jagodične kosti bila je toliko jaka da je odmah znao da je slomljena. Vrisak promatrača uzbudio je zaštitare koji su u nekoliko trenutaka stigli do poprišta događanja i odvukli Mahira prema izlazu. Mahir se nije odupirao i bez rasprave dopustio momcima da odrade svoj posao. Emina je trčala za njim.
"Ti nisi normalan Mahire. Što se s tobom događa? Jesi li svjestan što si napravio?" Vikala je na njega ispred kluba.
"Emina idemo kući?" Mirno joj ej odgovorio.
"Tko si ti? Ne prepoznajem te više?", govorila mu je povisujući glas.
"Ne zajebavaj me nego dolazi..." Posegnuo je za njezinim dlanom.
"I što ćeš učiniti? Hoćeš li i mene udariti?" Odmaknula se od njega i pošla prema ulazu u klub.
"Ideš ili ne ideš?" Mahir je inzistirao na odgovoru. "Ako uđeš kroz ta vrata više mi ne dolazi pred oči. Jesi li me razumjela?" Emina se okrenula prema njemu. Niz oči su se slile dvije suze. Nekoliko puta je odmahnula glavom ne vjerujući što se upravo događa. Obrisala je svoje oči i ušla natrag u klub. Za sobom je ostavila Mahira i svu gorčinu koja ju je nekoliko trenutaka prije obuzela.
Iznenađen i ljutit pošao je pješice prema Emininom studentskom domu u Nedžarićima. Nakon više od sat vremena brzog hoda praktički se otrijeznio i razbistrio je svoje misli. Bio je svjestan da je učinio potpunu glupost i da će se teško iskupiti za to. Ponos mu nije dozvolio da pošalje SMS poruku svojoj Emini. Vjerojatno je bila još toliko ljuta da nije htjela niti čuti za njega. Tko bi joj zamjerio?
"Odljutit će se do sutra", razmišljao je. Riješit će ovaj problem kao što su riješili i svaki problem do sada. Vole se i to je najvažnije. Počelo je svitati i prije nego je ušao u svoj parkirani automobil shvatio je koliko je hladno. Svoj je kaput ostavio u garderobi kluba. Ušao je automobil, upalio ga i skrenuo ulicom prema Ilidži te potom put Travnika. Kući u Donju mahalu stigao je kad se već razdanilo. Stara nana začuđeno ga je dočekala u dnevnom boravku. "Već si kući sinko?, upitala ga je. Bez riječi se uputio u svoju sobu, zalupio vratima i nakon nekoliko trenutaka usnio dubokim snom.

*
Pet je dana prošlo od nemilog događaja. Nije se javio Emini, niti je Emina okrenula njegov broj. Još otkako su se upoznali prije više od tri godine nije prošlo toliko vremena da se nisu čuli. Šetao je Mahir Donjom čaršijom, oko Šarene džamije svakog dana. Prolazio bi pored ćevabdžinice njezina oca samo da bi ju, kao slučajno, sreo. Svakog je dana tri puta dolazio do kuće s rupom od gelera kako bi provjerio je li našla njegovo pismo i ostavila možda svoje. Još je uvijek u rupi čamila njegova posljednja ceduljica u kojoj je načrčkao odgovor na njezino emotivno pismo kojeg je ostavila na dan kada je posljednji put bila u Travniku. Jedan je dan otišao do njezine obiteljske kuće u Varoši i bio čitavih sat vremena u prikrajku promatrajući avliju ima li traga njegovoj Emini. No, od nje ni traga ni glasa. Znao je Mahir da je pogrešno postupio. Dino mu nije bio drag od prvog trena kada ga je ugledao, ali nije smio pokazivati agresiju. Pogotovo pred Eminom. Znao je da je kriv i da je zaslužio da mu se Emina više ne javi. Ali ona mu je bila sve na svijetu, ljubav njegova života i nije htio prihvatiti da ju je svojim postupkom otjerao od sebe. Razmišljao je kako učiniti prvi korak k pomirbi. Ne, neće joj se javiti mobitelom. Iako se odavno smirio, njegov je ponos bio toliko snažan da još uvijek nije mogao učiniti prvi korak k pomirbi. A nije mogao niti čekati. To ga je izjedalo i zbog toga je spavao manje nego inače. Tih pet dana nije izlazio u centar grada, u teretanu niti se javljao jaranima.
Šesti mu je dan prekipjelo. Utipkao je njezin broj u mobitel i pritisnuo zelenu tipku za uspostavu poziva. Zvonilo je čitavu vječnost prije nego je s druge strane začuo poznat ženski glas. Onaj isti koji mu je već tri godine život činio čarobnim. No, onaj topao, nježni ženski glas na kojeg je naviknuo poprimio je hladne obrise. Razaznao je to u samo jednoj riječi.
"Halo da."
"Emina. Ja sam...oprosti mi. Ne znam kako da počnem..."
"Nisi me ni trebao nazivati." Odvratila mu je.
"Htio sam Emina. Znam da sam pogriješio i da..."
"Pogriješio? Dinu si skoro nos slomio, a jagodica mu je još uvijek plava. Doktori sum u rekli da je jedva izbjegao operaciju. Ne može disati već 6 dana. Ti si stvarno kreten znaš li to Mahire?"
"Znam ljubavi, ali bio sam isprovociran..."
"Isprovociran? Znaš li ti što govoriš? Čime? Tko te provocirao?"
"Pa taj kreten...Plazio je po tebi kao da mene nema...Sviđaš mu se i to su svi vidjeli..."
"Mahire to je moj najbolji prijatelj na akademiji. Skupa učimo i polažemo ispite. Ne gleda me na taj način..."
"Ali Emina on tebe potajno želi. To je sigurno. Priznajem da, bio sam ljubomoran. Ali imao sam razloga za to. Pa ti si moja."
"Nisam ja tvoja, ja nisam ničija. Pa nisam ti ja stvar koju možeš pokazivati jaranima i hvaliti se njome. Ja sam osoba. I mrzim ljubomoru i posesivnost. To je primitivno ponašanje Mahire i Dino je tu u pravu. Ispao si primitivac." Govorila mu je u dahu Emina, a Mahir je stoički trpio. Suzdržavao se da opet ne plane, a bio je na ivici da to opet učini. Sama spomen Dina bila je previše za njega. Ipak, bojazan da opet ne razočara Eminu bila je jača.
"Sve znam. Oprosti mi, dopusti da se iskupim. Ne znam kako, ali pokušat ću. Smijem li doći u Sarajevo? Hoćeš li imati vremena?" Upitao ju je s knedlom u grlu.
"Pa da nešto slično ponoviš? Ne hvala Mahire. Pokazao si ti tko s ii što si."
"Nemoj tako Emino. Znaš da nisam takav i da je to bila jedna velika pogreška. Samo bih htio pričati Emino..."
"O čemu? O tome da sam ja tvoja i ničija? Da imaš eko pravo na mene. O čemu ćemo pričati?"
"O nama. O tri godine veze, o dobrome i lošemu. O svemu što smo prošli i o svemu što mislimo proći. Dopusti da ti se iskupim."
"Nemaš se što iskupiti...pokazao si se..."
"Nemoj Emino. Samo želim priliku da ti se lično ispričam i da te zagrlim. Evo doći ću danas u Sarajevo..."
"Ne moraš dolaziti jer za vikend dolazim kući u Travnik. Naći ćemo se da razgovaramo u četiri oka o svemu što se dogodilo. Sada idem s Klaudijom do grada. Vidimo se za vikend Mahire."
"Hvala ti ljubavi. Jedva čekam da to riješimo. Nedostajala si mi ovih nekoliko dana. Mislio sam da...Halo! Halo!" Govorio je Mahir u svoj mobitel, ali je s druge strane bio muk. Emina je prekinula poziv bez pozdrava. Nije joj to zamjerio jer je bio suviše sretan zbog toga što je dobio priliku da se iskupi. Bio je zadovoljan raspletom i veselio se novoj prilici da bude sa svojom voljenom.

*
Emina je u Travnik došla tog petka u veče. Mahir ju je željno iščekivao, ali mu je ona zabranila da ju dočeka pred autobusom. Kako bi izbjegla eventualno iznenađenje pobrinula se da njezin otac dođe pred nju. Kad je stigla kući svladao ju je umor i pošla u krevet na počinak tek što je pojela večeru. Dok su njezini roditelji bili spremni obaviti namaz, ona je već duboko spavala. Prije toga javila se SMS-om nestrpljivom Mahiru da će se naći tek sutradan ujutro kad se oboje probude.
Mahir je slabo spavao tu noć. Probudio se već oko pet izjutra i željno iščekivao deset sati kada se dogovorio s Eminom da će se naći na Plavoj vodi. On je izabrao mjesto susreta. Na tom su mjestu proveli svoje najsretnije dane. Čarolija tog predivnog mjesta probudit će zatomljenu romansu u njima i svi će se problemi riješiti sami po sebi. Bio je uvjeren u to. Razmišljao je o tome dok je svitalo i sumorno se jutro pretvaralo u predivan zimski dan. Sunce je granulo i obasjavalo inje na stablima uz Lašvu. Izašao je iz kuće i prošetao čaršijom do Šumeća i sat vremena prije susreta sjedio na klupici slušajući kako žubori potok Plava voda. Prisjećao se njihovih najsretnijih dana i veselio se. Veselio se njihovoj zajedničkoj budućnosti. Čak je odlučio poslušati Eminu i upisati neki fakultet. Možda otići na sezonski rad kod oca u Njemačku. Vjetar tog jutra nije puhao i nije bilo hladno kao proteklih dana. Rekli bi stari Travničani da je proljeće došlo nekoliko mjeseci ranije. Upravo je takva sudbina trebala zadesiti njihovu ljubav. Probuditi one emocije koje su posljednjih dana zaspale zimskim snom.
Plava voda uskoro više nije bila najljepši prizor kojeg je čovjek tog dana mogao vidjeti s mjesta gdje je sjedio Mahir. Prema klupici se uspinjala predivna Emina. Zračila je kao sunce tog jutra koje je donijelo proljeće već u januaru. Mahir se nasmijao i krenuo joj u susret.
"Hej Mahire." Emina kao da nije bila oduševljena što vidi svog momka.
"Hej ljubavi. Kako si?" Upitao ju je on ne skidajući osmjeh s lica
"Pospano malo. Nisam stigla popiti kafu. Kako si ti?"
"Odlično čim tebe vidim", rekao joj je krenuvši je zagrliti. No, Emina se odmaknula.
"Nemoj Mahire. Ne želim da me zagrliš."
"Što?"
"Došla sam da ozbiljno popričamo o svemu."
"I ja. Htio bih da ovo danas sve raščistimo i da krenemo iz početka."
"Ja to ne želim Mahire. Ja ne želim nikakav početak."
"Dobro ljubavi, onda samo nastavak sa zaokretom..."
"Niti nastavak Mahire. Ja želim kraj." Rekla je to vrlo hladnim tonom glasa. Mahiru su se noge odsjekle. Pogledao je u nju tupim pogledom i samo izustio: "Molim?"
"Da Mahire. Želim da prekinemo." Gledala je u njega kao da gleda u slučajnog prolaznika. Kao da razgovara sa strancem koji ju ispituje kako doći do glavnog gradskog trga.
"Emino ne znam što bih ti rekao. Samo sam htio riješiti ovo...mislim...popravit ću se ja...evo baš sam razmišljao da upišem..."
"Ne možeš se ti popraviti Mahire", prekinula ga je. "Pokazao si se u svom svjetlu prošlu sedmicu. Ja sam bila premlada da shvatim, ali ovih mjeseci sam puno razmišljala. Naši se putevi razilaze. Razišli su se već odavno, a mi to nismo mogli shvatiti Mahire."
"Ali Emina pa ne možemo to ovako...prekinuti ovim razgovorom...evo dat ću ti vremena da razmisliš. Uzmi vremena koliko ti treba, ja ću te čekati..."
"Ne treba mi vremena. Ja sam dobro razmislila i ne želim više bit is tobom. Razumij me..." prekrila je dlanovima lice, ali nije skrivala tugu već samo jad. Jad što uskoro slijedi onaj dio kojeg je htjela izbjeći.
"Ti si sebična i zla prema meni, a ja to nisam zaslužio. Volim te više nego ikoga, a ti samo na sebe misliš...Ti si obična kurvetina i to je sigurno zbog onog malog pedera..."
"Ja sam kurva? Da Mahire...u istoj rečenici govoriš da sam kurva i da me voliš. I mislila sam da ćeš to da kažeš. I Dino nema nikakve veze s nama. Ne sviđa mi se uopće..."
"Koliko dugo ste već skupa?" Bjesnio je Mahir stišćući šake.
"Znala sam da si posesivan i ljubomoran, ali nisam znala da si takav luđak. Idem prije nego i mene udariš."
"Ostani ovdje, inače..."
"Inače što Mahire? Što?" Vikala je iz sveg glasa. "Dosta mi je više tvog ponašanja. Dosta mi je tebe i dosta mi je svega ovoga. Ne želim te više u svom životu. Prerasla sam tebe i tvoje djetinjasto ponašanje. Shvati da ti više nisi ono što ja želim i što meni treba. Ja zaslužujem više od ovoga. Od siledžije i grubijana koji ništa u životu nema osim svoje glupe teretane. Nađi si život Mahire i mene pusti na miru. Odlazim. Doviđenja..."
"I ti to ozbiljno misliš?" Upitao ju je dok je gledao kako odlazi. Nije mu odgovarala. "Emina!!" Povikao je. "Emina!!" Povikao je još jače, a ona se nije okretala. Poželio je potrčati za njom, ali noge mu se nisu mogle pomaknuti s mjesta. Srce mu je ubrzano udaralo i mislio je da će mu iskočiti iz grudi. Nije mogao ispustiti suzu. Stajao je nepomično čekajući da mu srce napokon iskoči i da svoj život skonča na ovoj istoj klupici gdje je proveo najljepše trenutke svog života. S Eminom.

NASTAVIT ĆE SE

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Refreširaj

kevric1

Nogopamet
Piše: Raul
Kevrić

Foto

Prijatelji sajta

 

 

cgtvit2  

 

ga-banner-160x80yihr-160x80 wwyc-color rekom baner 160x85 fellowship-2010---taboo sr btj-light-sr-300x100ae66 oilogo2 unicef.jpgcrckarijelogoctrlx.info-bannerbitno160x85cgfudbal222160x85160x80rajainewscrocropped-cf-headline3

 

 

 

 

 

stavtramontana
Balada o
Geleru V dio
Piše: Domagoj
Tramontana

 

Karikatura